sri - 24.10.2007
Otvoriti srce!
U neka davna vremena srce, osjećaji, maštanja... lako sam dijelila sa drugima. Onda su došla neka crna vremena. Ostala su maštanja, ali teže ih dijelim sa drugima. Evo sada i ovdje gdje bi mogla istresti svoju dušu, neke stvari su zaključane. Otpustiti kočnice, osloboditi se to je ono čemu težim.
24. listopad 2007 0:02:00
| (5) komentara
Polako. Ne može odjednom. Korak po korak. :)
Draga Nevice, otvori glavnu stranu bloga(mojblog), klikni na "napiši novi tekst, e sad gore imaš crvena polja, jedno od njih je "mojBLOG svijet",stavi strelicu na to polje,spustilo se polje gde nešto svašta piše, a piše i "pijatelji"- drugi po redu od gore, klikni na "prijatelji" i to je to dalje samo prati uputstva! VELIKI POZDRAV TI OSTAVLJAM!
da...pomalo ali sigurno...svi smo krenuli na "klimavim" nogama...Kiss:)))
I meni je trebalo dosta vremena da se opustim i da otvoreno kažem šta me muči, kad sam to upeo mnogo mi je lakše jer mi prijatelji u istinu pomognu dobrim savetima. VELIKI TI POZDRAV OSTAVLJAM!
Uh, pa ti nestade! :(
čet - 20.09.2007
nešto!!!
Tražila sam te
u nekim bivšim stihovima,
knjigama, maštanjima...
Tražila sam te u liku
slučajnog prolaznika.
Promatrala i čekala...
Pogleda usnulog i umornog
od čekanja i nadanja.
Ruke su ostale ispružene,
oči zagledane u daljinu,
a nadu je odnio vjetar.
20. rujan 2007 23:26:00
| (5) komentara
Ma jedan vjetar je možda odnio nadu, ali već će doći drugi s novom, većom nadom i osmijehom na licu! Nada odlazi posljednja... ;)
...ispisano rukom "vjetra"...punog nade...Kiss:)))
Prelomio sam, ipak ostajem s vama! VELIKI POZDRAV TI OSTAVLJAM! Čitamo se!
Prelomio sam, ipak ostajem s vama! VELIKI POZDRAV TI OSTAVLJAM! Čitamo se!
Hvala na rečima podrške kako bih i dalje ostao na svom blogu!Velika hvala!!!
uto - 28.08.2007
Svaka kap je bitna...
28. kolovoz 2007 21:48:00
| (7) komentara
Gle, jedna duga u vodi se stvara, i sja i dršće u hiljadu šara!
Na vrh mi je jezika ali nikako da izleti pa da nastavim dalje
Dve ruke imamo i deset prstiju i svi su različiti a opet podjednako važni! (uvodni opis ti je predivan, u tako malo reči je toliko mnogo rečeno) VELIKI TI POZDRAV OSTAVLJAM!!!
samo pusti školjku da se rastvori i ...zablistat će nutrina:))
samo, neki taj biser čuvju potisnut duboko u sebi
hej..evo mene onako usput :) pjesma u ovom slučaju govori tisuću riječi..tako kratko,a tako slatko :) pozz
i da..pozdrav od buduće profesorice :)
pet - 24.08.2007
Snovi
Ne opterećujem se čitanjem sanjarica, ali u svakom snu pokušavam naći neku svoju poruku. Noćas sam sanjala baku i djeda, pokojne. Bilo mi je drago vidjeti ih, a opet cijeli dan mi je nekako čudan. Neki nemir jer baku sam sanjala samo jednom od njene smrti, a prošlo je već 11,5 godina. Djeda ni jednom u ovih 5 godina. Razmišljam koliko su mi ti ljudi bili dragi i što su sve učinili za mene. Kako tuga, ona najžešća prođe, a ostanu uspomene i razmišljanje kako sam im mogla na više načina reći koliko mi znače. Hvata me panika od dana kada ću se morati oprostiti sa svojim roditeljima. Život je čudna stvar, a smrt još čudnija. Malo morbidno, ali takav je dan.
24. kolovoz 2007 20:34:00
| (7) komentara
na svu sreću meni su obje bake i oba djeda i roditelji živi... i presretna sam zbog toga, jer se stvarno bojim toga dana... pozzz
Gle, kod nas postoji izreka "Morti porta vivi." što bi značilo da će ti, kad sanjaš nekog tko je umro, netko iznenada doći u posjete. ;) Nakon takvih snova, ja volim razmišljati tko bi nam mogao doći pa čak i ako nitko ne dođe. :) A smrt je, na žalost ili na sreću, neminovna pojava i zato treba uživati u svakom danu koji nam je dan. :)
Hm, da, baš sam sad shvatila da ti se baš tako i blog zove. ;)
:) Tako je, treba imati vjeru u svaki novi dan. OK znači gosti, veselje... Ma sretna sam ja što sam i njih vidjela u snu.
htjela sam reči ovo što je rekla Natuknica...tako kaži naši stari...a smrt ja samo prijelaz...do neke nove stanica...Kiss:)))
Ne brini.. kad taj čas dođe bit češ dovoljno hrabra da ga dostojanstveno odradiš.. jer "oni" će ti pomoći da shvatiš da ne idu daleko.. Možda je čudan moj komentar ali je iskustven. Lijep pozdrav.
Kažu da smo na ovom svijetu svi sa nekim razlogom, svrha je ispunjenje dodijeljene misije. Mislim da je to u redu jer nam daje osjećaj beskrajne potrebe za sudjelovanjem u životu "punim plućima". A kada ispunimo misiju dolazi nešto - kažu da je neobjašnjivo, ali prekrasno. Volim Vas sve!
sri - 22.08.2007
Greške
Počinih silne pravopisne greške u prošlom blogu. Uh uh nedopustivo!
22. kolovoz 2007 19:08:00
| (3) komentara
Draga Učiteljice, nebitno za pravopis.Ljudi su u životu činili i mnogo veće greške pa se danas i ne sećaju toga, žive život i uživaju. To samo tako mali ljudi poput tebe i mene i ... teže nekom savršenstvu, izgaraju u tome, a na kraju ni hvala ne dobiju. Bar mi je to poznato! A što se tiče šta učiteljica tereba ili ne treba da zna raditi- najbolje bi bilo da svako pogleda prvo sebe i za čega je sve sposoban, pa tek onda nek nešto očekuje od drugog. Opis koji si stavila o sebi je fantastičan. I ja sam otac, suprug i...ali volim ponekad pobeći od svakodnevnice, opustiti se i jednostavno - igrati se. VELIKI TI POZDRAV OSTAVLJAM, ŽELIN TI LAKU I PRIJATNU NOĆ!!! GAGA
Kad na blogu pročitam kako ima puno ljudi kao ja, nameće mi se misao: PA ZAŠTO SVIJET NIJE BOLJI!!! Ali eto, kažu da nada umire posljednja. Zato se veselim malim stvarima i ljudima kao što si ti. Pozdrav! :))
Zato što se na blogu mi uzajamno tražimo i nalazimo. Tako stvaramo krivi dojam o postotku ljudi "kao ti". Ali to nam daje snagu da istrajemo pa je dobro. :)
Ućiteljice
Razmišljam kako ljudi misle da učiteljice trebaju biti svršene. Trebaju sve znati, osobito one od 1. - 4. razreda. Npr. kuhati, baviti se hortikulturom, ljekovitim biljem, razumijeti se u etnografiju, znati heklati, štrikati...
Za razliku od, npr. učiteljice matematike, koja treba znati samo matematiku.
Nevjerovatno, ali učiteljicama razredne nastave silno se čude kada kažu: "Ne znam štrikati!" Iznad glave postavlječa pitanja jasnose vidi ogroman upitnik, a o mislima koje mu se tada roje po glavi mogu samo nagađati.
Zato sada javno kažem: Ja sam učiteljica i ne znam heklati, štrikati, vesti, ne razumijem se u ljekovito bilje, ne znam spremiti zimnicu...
Ali... volim biti učiteljicaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
22. kolovoz 2007 19:07:00
| (4) komentara
Ne kužim. Koliko je meni poznato, u prva četiri razreda ne uči se ni heklanje ni štrikanje ni kuhanje...
Ovdje nije riječ o školskim obvezama učiteljica, već o o onom što ljudi od nje očekuju izvan škole.
Ma da. ;) Samo sam htjela reći da ja od učiteljice očekujem da zna ono što je njen posao. Sve drugo samo ako je gušt i zadovoljstvo. :)
Važno da se razumijemo. Veliki pozdrav! Čitamo se dalje :))
čet - 16.08.2007
dan kao i svaki drugi
Još sam na godišnjem, ali majstori koji mi vrijedno rade po dvorištu NISU. Razmišljam kako cijelo ljeto rade i rade, te vjerovatno negativno razmišljaju o nama koji plandujemo. Cijelo vrijeme zatvorena sam u kući. Mislim, nisam bezposlena, ali oni vjerovatno misle da ne radim baš NIŠTA. Možda ne izlazim jer mi je neugodno što se oni prže cijelo ljeto na suncu, a ja...
No dobro skuhala sam im kavu, redovito nadopunjavam osvježavajuća pića... Nadam se da će biti brzo gotovi.
16. kolovoz 2007 13:26:00
| (2) komentara
takvih kao ti je malo...i ja sam od onih koji vjeruju da ljubav može rješit sve probleme svijeta...al me uvijek netko pokuša razuvjerit, najčešće moji roditelji....a za majstore ne brini, navikli su oni....;)kiss
Ma ljubav je sve. Majstori bili brzo gotovi. Dobri kao dobar dan. Čitamo se!!!
uto - 17.04.2007
šalji dalje
Gledala sam filmić "Šalji dalje", onako ležerno za nedjeljno popodne. Šokirao me kraj - dječaka ubijaju. Tako malen, a tako plemenita ideja. Zar ne bi trebali svi probati nešto slično: svako dobro djelo vratiti bar jednim učinjenim dobrim djelom? Svijet bi bio puno ljepši, a ljudi puno sretniji.
17. travanj 2007 0:16:00
| (0) komentara
sasvim običan dan
Ovdje sam prvi put i naravno prvi put pišem svoj blog. Zašto? Ne znam. Znatiželja, valjda. Možda želja da izbacim iz sebe neke svoje misli i primisli koje ne nalaze put u govoru. Tako puno misli luta, a nikada ne nađu put. Često razmišljam o prošlosti, začarani krug. Nameću se pitanja kojih ne bi trebalo biti: što bi bilo kad bi bilo i sl. Ako netko ovdje naleti pozdravljam ga za svoj prvi put!
17. travanj 2007 0:01:00
| (3) komentara
Pozdrav i tebi... :)
I ja sam prvi put na blogu. Nadam se da ćemo se snači.
Drago mi je da ima još budnih :). Veeeeeeeeeeliki pozdrav!